|
|
|
|
Motorna vozila JNA
|
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
|
 |
|
Radio-teleprinteristi

Načelima taktike veze radio veza je postajala osnovna vrsta veze kada su jedinice i komande bile
u pokretu (napad, odstupanje, marševi i dr.), jer tada za postavljanje žičnih i radio-relejnih
pravaca ne postoje objektivne mogućnosti.
Zbog njenog značaja u najkrit-ičnijim momentima oružane borbe, radio vezama se u JNA pridavala
posebna pažnja. Popuna radio specijalnosti roda veze (radio-telefonska, radio-telegrafska i
radio-tele-printerska) vršena je najkva-litetnijim starešinskim i vojničkim kadrom, a
radio-teleprinteristi su važili za elitu u rodu, a i u vojsci.
Njihova obuka je bila najduža i tražila kasnije neprestano usavršavanje i kondiciranje.
|
|
 |
 |
|
|
 |
|
|
|
| |
|
| |
|
|
Mobilne-radio sisteme činili su dva ili više radio-uređaja montiranih u terensko vozilo. U JNA je to u
principu bio jedan ili više HF radio-uređaja , a pored njega bi se našli i VHF radio i
telefonsko-telegrafski uređaji. Vozilo je opremano zajedničkim izvorom napajanja (akumulatori, elektro
agregat ili oboje) i ostalom opremom potrebnom za njegovo povezivanje u okviru centra veze. Po glavnom
HF radio-uređaju sistem je obično dobijao naziv. Naprimer: Radio-prijemna sala 4XRP-4 (četiri HF
radio-prijemnika RP-4 montiranih na vozilu TAM-5000), Radio-teleprinterski sistem RTpS-100 (HF
radio-teleprinterski uređaj RTU-100 montiran u vozilo AR-55 ili pinzgauer) .
Ovde bi posebno izdvojili radio-teleprinterske sisteme, jer se radio-teleprinterskim uređajima
održavala veza između viših jedinica i komandi. Radio-teleprinterske uređaje u JNA činili su HF
radio-uređaji srednje i velike snage, kod kojih je pored standardnih vrsta rada: CW, AM, SSB i FM
omogućen i RTTY (radio-teleprinterski) rad. Ovo je bila osnovna vrsta rada između viših jedinica i
komandi.
RTTY (Radio Teleprinter Telegraphy) predstavlja razmenu informacija teleprinterom preko radio-uređaja.
Pošto teleprinter operiše sa jednosmernim impulsima iste je potrebno transformisati u pogodan
naizmenični strujni oblik, a zatim ga uvesti u modulator predajnika. To se vrši u posebnim sklopom ili
uređajem nazvanim telegrafski generator (pogledajte telegrafski
primopredajnik TG-2). U telegrafskom generatoru se koristi FSK (Frequency Shift Keying) metoda gde
se strujni i bestrujni impulsi teleprintera pretvaraju u dva naizmenična signala - tona (u JNA su se
koristili 1125Hz i 1425Hz). Kod prijema postupak je obrnut.
|
| Tabelarni prikaz mobilnih radio-sistema |
| (ako kliknete mišem na oznaku uređaja
omogućeno vam je brzo kretanje na stranici) |
| |
NAZIV SISTEMA
|
UREĐAJI
|
OPSEG
|
VRSTA RADA
|
SNAGA
|
POREKLO
|
| |
|
HF RX/TX : PD-6 |
2-12MHz |
CW, AM, SSB, RTTY |
120W |
Jugoslavija |
| |
|
VHF RX/TX: RU-2/1 |
30-69.95MHz |
FM |
1.4W |
Jugoslavija |
| |
|
TX: RD-3 |
2-12MHz |
Tx/Rx CW, AM, SSB, RTTY
|
400W |
Jugoslavija |
| RX: RP-4 |
2-12MHz |
|
Jugoslavija |
| VHF RX/TX: RU-2/1 |
30-69.95MHz |
FM |
1.4W |
Jugoslavija |
| |
|
TX: PB-110, LP-123 |
1.6-29,9999MHz |
Tx/Rx: CW, MCW, AM, SSB, DSB, F1
|
1000W |
Jugoslavija |
| RX: RP-150 |
0,25-29,9999MHz |
|
Jugoslavija |
| |
|
TX: R-140 |
1.5-29,9999MHz |
CW, AM, DSB, RTTY |
1000W |
SSSR (Rusija) |
| RX: R-155P |
1.5-29,9999MHz |
CW, AM, DSB, RTTY |
|
SSSR (Rusija) |
| RX: R-311 |
1-15MHz |
CW, AM |
|
SSSR (Rusija) |
| VHF RX/TX: R-105 |
36-46.1MHz |
FM |
1W |
SSSR (Rusija) |
| Relejni: R-405P-T1 |
390-420MHz |
FM |
1,5W |
SSSR (Rusija) |
| |
|
|
1.5-12,5 MHz |
CW, AM
|
50W |
SAD ( USA) |
|
|
1.5-18 MHz |
CW, AM
|
- |
SAD (USA) |
| |
|
HF RX/TX R-112 |
2.8-4.99MHz |
CW, AM |
90W |
SSSR (Rusija) |
| VHF RX/TX R-123 |
20-51.5MHz |
FM |
20W |
SSSR (Rusija) |
| |
|
VHF RX/TX R-105 (105U) |
36-46.1MHz |
FM |
1W (50W) |
SSSR (Rusija) |
| VHF RX/TX R-113 |
20-22.375MHz |
FM |
16W |
SSSR (Rusija) |
| HF RX/TX R-112 |
2.8-4.99MHz |
CW, AM |
90W |
SSSR (Rusija) |
| RX: R-311 |
1-15MHz |
CW, AM |
|
SSSR (Rusija) |
|
 |
|
HF radio-teleprinterski sistem
RTpS-100 (RTU-100/V)
Radio-teleprinterski sistem RTpS-100 je primopredajni radio-uređaj HF opsega, srednje snage
proizveden u "Elektronskoj industriji" u Nišu 1967. godine, i prilagođen je za poljske
uslove rada . Namenjen je prvenstveno za simpleksnu primopredaju saopštenja radio-teleprinterskom
telegrafijom (RTTY). Predstavljao je osnovni radio-uređaj u pešadijskom puku - brigadi i kao RTp
uređaj u višim komandama. Takođe ugrađivan je u neke tipove brodova Ratne mornarice. Izrađivan je
kao stacionarni uređaj ili se ugrađivao u terensko vozilo Zastava
AR-55V sa poluprikolicom Zastava
D-2V nosivosti 0,5T, a od 80-ih godina u vozilo Pinzgauer
710K.
Tehničke karakteristike RTpS-100 (RTU-100/V)
- frekventni opseg: od 2MHz do 12MHz, a frekvencija se podešavala promenjivim
oscilatorom (kasnije je izvršena modifikacija primopredajnika i umesto VFO ugrađen je sintezator
frekvencije);
- vrste rada: nemodulisana telegrafija (CW), SSB (i to LSB) telefonija, AM
telefonija i radio-teleprinterska telegrafija (RTTY);
- snaga predajnika: 120W za CW i RTTY, 150W za SSB i 40W za AM;
- brzina telegrafisanja: do 75 boda a frekventni pomak određuje telegrafski
primopredajnik TG-2 (a u novoj verziji UP-1);
- domet uređaja: sa žičanom antenom AT-5 površinskom komponentom elektromagnetnog
talasa do 60Km pri radu sa CW, SSB i RTTY, i do 35Km pri radu sa AM, a prostornom komponentom od
120Km do 400Km zavisno od uslova rasprostiranja radio talasa;
- osetljivost prijemnika: za prijem CW, SSB i RTTY manje od 2µV, a za
prijem AM telefonije 5µV.
- selektivnost prijemnika: menja se ručno u skokovima i za slabljenje od 6dB
iznosi 250Hz, 700Hz, 3000Hz i 5000Hz a kontrolisana je kristalnim filtrima u međufrekvenciji
prijemnika.
- napajanje: naizmenični napon od 220/110V 50Hz za rad svih delova kompleta i
jednosmerni napon od 12V za rad samo na prijemu. Potrošnja kompletnog sistema oko 1300W (sa
uključenom grejalicom).
- potrošnja primopredajnika PD-6: pri radu u položaju "prijem" 150W,
"primopredaja" na prijemu 340W a na predaji 660W i u položaju "prijem" pri
pogonu iz akumulatora 90W.
- težina: kompletan sistem na vozilu Zastava AR-55V sa poluprikolicom Zastava
D-2V teži oko 2200kg.
Komplet RTpS-100 (RTU-100/V)
RTpS-100 je konstruisan sredinom 60-ih godina u vreme prelaska
sa tehnologije elektronskih cevi na tranzistorsku tehnologiju. Proizvodnja elektronskih cevi u
fabrici "EI"Niš bila je u svom zenitu i konstruktori su se odlučili upravo za njih, tako da
su u primopredajnik ugrađena samo 3 tranzistora i 26cevi. Već krajem 70-ih godina smatran je
zastarelim sredstvom i pristupilo se prvim modifikacijama kako bi se produžila njegova upotreba,
iako je vladalo je mišljenje da ga treba zameniti savremenijim tranzistorskim rešenjem. Do ovoga
nikada nije došlo zbog nedostatka finasijskih sredstava i političkih prilika, pa se u upotrebi u
JNA zadržao do njenog kraja 1991. godine.
Najgrublje ovaj sistem možemo podeliti na dve varijante. Prvu bi
predstavljalo rešenje sa samog početka 70-ih godina i njegovog masovnog uvođenja u opremu JNA kada
je nazivan Radio-teleprinterski uređaj RTU-100/V imontiran uterensko vozilo Zastava AR-55/V
sa poluprikolicom Zastava
D-2V. Druga novija varijanta je nastala posle svih brojnih modifikacija i zamena
delova kompleta savremenijim rešenjima. Zadnje modifikacije na sistemu izvršene su sredinom 80-ih
godina i označavana je kao Radio-teleprinterski sistem RTpS-100/2. Ova verzija se
ugrađivala u vozilo Pinzgauer
710K.
Detaljniji opis obe ove varijante pogledajte na
posebnoj strani. Kliknite na:
Opis kompleta
RTU-100/V i RTpS-100/2
|
|
 |
|
HF radio-teleprinterski sistem
RTpS-400 (RTU-400/V)
 RTU-400 (RTpS-400) je jugoslovenski vojni
kratko-talasni (KT) radio-teleprinterski uređaj srednje snage, razvijen za potrebe bivše
Jugoslovenske narodne armije(JNA). Korišćen je za održavanje radio-veza između viših jedinica i
komandi, gde je brz prenos pisanih informacija bio od ključnog značaja.(Primarni režim rada je bio
simpleksni ili dupleksni RTTY (radio-teleprinterski rad).
RTU-400 korišćen je u stacionarnim centrima veze, na brodovima Ratne mornarice JNA i u pokretnom
sistemu veza u dve varijante. Starija gde se uređaj montirao u nabacnu kabinu M-73-R motornog
vozila TAM 5000D (4x4) i novija (savremenija) varijanta gde je RTU-400 montiran u
nabacnu kabinu K-15 motornog vozilo
TAM 110 T7 BV (4x4). 
Uređaj RTU-400 montiran u nabacnoj kaboni motornog vozila dobio je naziv Radio
teleprinterski sistem RTpS-400. Na terenu u višim jedinicama i komandama, zbog izlazne
snage predajnika, sistem se izdvajao na predajni centar veze a iz prijemnog centra u isto vreme
otpravljane su i primane pisane teleprinterske poruke (rad u dupleksu). Na ovaj način predajnik
RTU-400 nije demaskirao položaj komandnog mesta.
Proizvodnja i poreklo: Razvoj sistema započeo je krajem 1960-ih godina kao
tehnički napredniji naslednik starijeg uređaja manjeg kapaciteta RTU-100. Projekat je realizovao
Vojnotehnički institut (VTI) u bliskoj saradnji sa domaćom fabrikom Ei-Pionir iz Zemuna, koja je
poslovala u sastavu Elektronske industrije Niš (Ei). U periodu serijske proizvodnje od 1968. do
1978. godine, jedinicama veze isporučeno je ukupno oko 400 kompleta ovog radio-uređaja.
|
|
|
Tehničke karakteristike RTpS-400 (RTU-400/V)
Predajnik RTU-400 je radio u kratko-talasnom (KT / HF) opsegu od
2MHz do 12 MHz. Vrste rada: nemodulisana telegrafija (CW), AM i SSB (LSB)
telefonija, i radio-teleprinterska telegrafija (RTTY). Izlazna snaga predajnika u celom
opsegu iznosi 450W za CW I RTTY, 500W pep za SSB i 120W za AM vrstu rada. Maksimalna brzina
telegrafisanja (RTTY) iznosi 75 boda (U JNA standard je bio 50 boda), a frekventni pomak
određuje uređaj
UP-1 I iznosi 300Hz (1125Hz – 1425Hz). Prijemnik je KT/HF radio prijemnik RP-4 i
njegove karakteristike pogledajte na
strani HF radio uređaji.
Vrste antenna: Žičana antena
AT-5A (primopredajna), Štap antena AT-26
(primopredajna) i širokopojasna
prijemna antenna AT-37.
Napajanje: Uređaj se napaja naizmeničnom strujom 220V/50Hz iz električnog
dizel agregata AD 3.7 ili električne mreže. Kada agregat nije bio uključen
za napajanje se koristi jednosmerni napon 24V iz dva olovna akumulatora
12V/135Ah i tada je prijemnik
RP-4 bio na dežurnom prijemu a mogao je da se koristi i VVF radio uređaj RU-2/1. Ukupna
potrošnja električne energije za naizmenični napon iznosi 3.5KW a za jenosmerni napon 204W.
U slučaju potrebe za brzim premeštanjem sistem je mogao da radi na predaji napajan elektro
agregatom koji se izvlačio iz svog boksa i učvršćivao na nosače - sanke a štap antena AT-26
se zategama povijala unazad.
Komplet radio teleprinterskog uređaja RTU-400
Radio teleprinterski uređaj RTU-400 čini: Predajnik
RD-3 (2 verzija RD-3/BGD),
Prijemnik RP-4 (RIZ), nisko
naponski ispravljač
MI-12, visoko naponski ispravljač
MI-11, Antenska
kutija K-3, Birač
antenna, veštačko opterećenje, Teleprinter ETL-1 (EI Niš), Telegrafski uređaj za upravljanje
UP-1, Telegrafski
korektor grešaka TgKG-1, Brojač
frekvencije F4-3 i antena.
Ostali delovi kompleta zavise od toga da li se RTU-400 koristi kao stacionarni ili
pokretni. Kod pokretnog sistema imamo dve verzije: Prva i starija verzija: Radio-teleprinterski
sistem RTpS-400/1 montiran na vozilo TAM-5000D i druga - novija: Radio-teleprinterski
sistem RTpS-400/2 na vozilu TAM-110 T7 BV.
Detaljniji opis RTpS-400/2 pogledajte na
posebnoj strani. Kliknite na:
Opis
Radio-teleprinterskog sistema RTpS-400/2
|
|
|
 |
HF
radio-teleprinterski sistem RTpS-1KW
Zbog
zastarelosti sovjetskih radio-teleprinterskih sistema velike snage ukazala se potreba njihove
zamene savremenijim rešenjima pa je Savezni sekretarijat za narodnu odbranu 1979. godine poverio
razvoj i proizvodnju tranzistorskog RTpS izlazne snage 1KW Elektronskoj industriji
"Pionir" iz Zemuna. EI "Pionir" je, tražeći partnera za ovaj nimalo lak
zadatak, stupio u pregovore o koperaciji sa američkom firmom Rockwell Collins koju mnogi, ne bez
razloga, smatraju vodećom u proizvodnji vojnih telekomunikacionih uređaja. Pregovori su završeni
uspešno. Po završetku projekta i usvajanju tehnologije proizvodnje višeslojnih štampanih ploča 24.
juna 1995. godine pokrenuta je proizvodnja ponosa jugoslovenske radio industrije
Radio-teleprinterskog sistema RTpS-1KW. Vezisti su ga nezvanično nazvalii "naša
kilovatka".
RTpS-1KW je u to vreme predstavljao savremen HF prevozni radio-teleprinterski sistem namenjen za
strategijske radio veze na nivou komanda armije - vrhovna komanda u HF opsegu od 2-30 MHz, i bio
je baziran na familiji dvokanalnih radio-uređaja HF-80 koji su proizvođeni po licencnom ugovoru sa
Collins-om. Sistem je ugrađen u vojnu univerzalnu nabacnu kabinu K-30R
koja se prevozila na terenskom motornom vozilu TAM-150BV 5t
6x6. Po potrebi kabina K-30R se mogla transportovati i železnicom, brodom,
helikopterom i transportnim avionom. Sistem je bio jednostavan za rukovanje i mogao se postaviti
za rad za manje od 30 minuta, a rad posluge konforan zahvaljujući ugrađenom klima uređaju.
Osnovne tehničke karakteristike sistema RTpS-1KW:
» Frekventni opseg 2-30 MHz sa mogućnošću izbora 280 000 radnih
frekvencija,
» Vrste rada: CW, MCW, AM, SSB, DSB i F1,
» Izlazna snaga predajnika 1KW PEP (zavisno od vrste rada),
» Automatsko podešavanje predajnika za manje od 6
sekundi,
» Brzina telegrafisanja najviše 200Bd, a frekvetni pomak pri
radu teleprinterom 300Hz (1125Hz i 1425Hz),
» Napajanje naizmeničnim trofaznim naponom 3x380/220V iz
elektro-agregata ADP-15 ili električne mreže,
» Potrošnja svih uređaja u sistemu pri normalnim uslovima
eksploatacije 7,5KVA,
» Ukupna masa radio-teleprinterskog sistema sa kabinom,
uređajima, elementima za ugradnju i priborom oko 900kg.
Detaljniji opis ovog složenog RTpS pogledajte na
posebnoj strani. Kliknite na:
Opis Radio-teleprinterskog
sistema RTpS-1KW
|
|
 |
HF radio-teleprinterski
sistem R-140
Zbog ukazane potrebe za radio-uređajem velike snage kojim bi se realizovale
pokretne radio-veze između strategijskih komandi JNA, kupljen je '70-ih godina od Sovjetskog Saveza (Rusija) radio-teleprinterski sistem R-140. Sistem je
razmešten na dva vozila. Predajnik i prijemnik ugrađeni su u ruski benzinski terenski kamion ZiL-131
5t 6X6, a u drugo vozilo (u JNA domaći terenski kamion TAM-5000D
5t 4x4) ugrađen je komplet za upravljanje sa daljine označen sa VPU. R-140 je odmah ušao u
formaciju pukova veze JNA koji su opsluživali Vrhovnu komandu i komande armija.
 RTpS
R-140 se nalazio u opremi većine armija bivšeg Varšavskog pakta i predstavljao robusan, ali veoma
složen, radio-uređaj velike snage, koji je zahtevao stručnu i obučenu poslugu. U sovjetskoj armiji
za načelnika ovog sistema određivan je oficir - inžinjer i sa ovim sistemima pokrivali su celu
teritoriju SSSR-a. U JNA ovaj posao obavljao je podoficir biran iz redova vrhunskih
radio-teleprinterista koji dobro poznaje radio-tehniku. Ostalu poslugu činili su vojnici
radio-teleprinteristi i 2 vozača.
Uređaj je radio dupleksno, u frekventnom opsegu od 1,5MHz do 30MHz, telefonijom i teleprinterskom
telegrafijom jednovremeno po donjem (LSB) i gornjem (USB) bočnom opsegu. Telefonski i telegrafski
signal su razdvajani odgovarajućim filterima. Takođe se mogla koristiti klasična AM telefonija i nemodulisana telegrafija (CW). Predajnu i
prijemnu frekvenciju određivali su frekventni sintezatori u pobuđivaču predajnika i prijemniku, u
koracima od 100Hz. Izlazna snaga predajnika je iznosila 850W - 1000W, zavisno od radne
frekvencije. Ovom snagom postizao se domet od 1000km do 2000km. Sistem je izrađen u tehnologiji
elektronskih cevi i tranzistora, a napajao se trofaznim naizmeničnim naponom iz benzinskog
agregata AB-4T-230 snage 4kW (u JNA dizel agregatom
ADP-15) ili iz električne mreže 220/380V.
Prilikom nabavke
sistema R-140, Uprava veza JNA nije kupila orginalno rusko vozilo (ZiL) za montažu kompleta za
upravljanje sa daljine VPU, već je on ugrađen u domaći terenski kamion TAM-5000D. Izvršene su još neke modifikacije na ruskom rešenju. Benzinski agregat AB-4T-230,
smešten u kamionu ZiL-131, izbačen je zbog nepouzdanosti i velike potrošnje i zamenjen domaćim
trofaznim dizel agregatom ADP-15
izlazne snage 15kW, potrošnja 6l/h, koji se kao jedno-osovinska prikolica kačio za kamion ZiL-131.
Takođe, ruski ćirilični teleprinteri zamenjeni su Siemens-ovim T-100. Kasnije, 80-ih godina, radi unifikacije,
u R-140 je ugrađen modifikovani domaći uređaj za upravljanje UP-1A, pa se sa njim upravljalo kao i sa domaćim
predajnicima iz prijemne sale.
Komplet sistema R-140 na ZiL-131 činili su: predajnik,
prijemnik R-155P
sa komutatorom prijemnih antena, pult za upravljanje
PUR, radio-relejni uređaj
R-405P-T1, HF prijemnik R-311,
VHF primopredajnik R-105M, domaći teleprinter T-100, telefonski aparat TA-57, stabilizator i naponski pretvarač, razni
kablovi i veoma širok spektar prijemnih i predajnih antena. Za podizanje svih antenskih jarbola i
antena bila je potrebna površina veća od fudbalskog stadiona (100 x 150m).Pored dipola i štap
antena zanimljivo je pomenuti širokopojasnu prijemnu i predajnu V antenu koja je radila na
principu progresivnih talasa i pokrivala kompletno VF područje. Specifična je i AZI antena (antena
zenitnog zračenja) montirana na krovu kabine, koja je zračila vertikalno. Tom antenom se,
pravilnim izborom radnih frekvencija, ostvarivala veza na manjim rastojanjima u pokretu.
 Komplet za upravljanje sa daljine VPU na vozilu TAM-5000D
sastojao se od: uređaja za upravljanje VPU
sa blokom za komutaciju, dispečerskog pribora, 2 teleprintera T-100, radio-relejnog uređaja R-405P-T1,
mrežnog ispravljača, agregata za napajanje, kao i linijskih i mrežnih kablova.
Zbog svoje velike snage sistem je izdvajan na predajni centar i njim se upravljalo sa prijemnog
radio-centra, gde je razmeštan VPU (komplet za upravljanje sa daljine). VPU se sa R-140 povezivao
žično ili radio-relejnim uređajema R-405P-T1. Operatori u VPU bili su u mogućnosti da preko žične
ili radio-relejne veze vrše primopredaju saopštenja, menjaju radne frekvencije i biraju antene na
primopredajniku R-140.
U opremi JNA RTpS R-140 se zadržao do 1991. godine, odnosno do raspada bivše Jugoslavije i njenog
ukidanja. Poreklo: SSSR (Rusija).
Zbog malog prostora na ovom sajtu Radio-teleprinterski sistem
R-140 ovde nije detaljno opisan. Na internetu se nalazi veći broj sajtova iz istočnih zemalja o
ovom uređaju. Predlažemo Vam neke linkove:
https://museum.radioscanner.ru,
https://museum.radioscanner.ru/r_140/r_140.html,
https://museum.radioscanner.ru/r_140/r_140m.html.
|
|
 |
|
HF radio-telefonski sistem SCR-193
Radio-telefonski sistem SCR-193 Jugoslovenska armija je dobila u paketu vojne
pomoći koju su joj pružile SAD po izbijanju političkog sukoba između Jugoslavije i Sovjetskog
Saveza 1948. godine. Zanimljivo je reći da se o ovoj pomoći kasnije slabo pisalo i u Jugoslaviji i
na Zapadu, jer to nikome nije odgovaralo. Činjenica je da su SAD tada Jugoslaviju izdašno pomogle
naoružanjem i opremom, počev od lovačkih aviona, oklopnih sredstava (setite se tenkova marke
Šerman), vozila (džemsevi, dodževi, vilusi), artiljerijskog naoružanja i drugo. Između ostalog JNA
je opremljena i američkim sredstvima veze. Posle ove pomoći bila je bolje naoružana od nekih
članica NATO pakta, što je bio jedinstven primer u vreme Hladnog rata za jednu armiju
socijalističke države.
Radio-telefonski sistem SCR-193 činili su: HF predajnik BC-191,
HF prijemnik BC-312-N ili BC-348, antena AN-24A ili AT-5, izvori za napajanje (elektro-agregat
ONAN koji je davao izlazni napon od 24V i dva olovna akumulatora 12V/135Ah), sanduk za rad i
transport sa pripadajućim elementima za montažu, dva kalema kabla PTK-56 i motalica ML-1 za rad sa
daljine i ostali pribor.
Uređaji su se montirao u vozilo Zastava AR-55-V 4x4 0,5T
proizvođeno u fabrici automobila "Zastava" u Kragujevcu po italijanskoj licenci, a
elektro-agregat, olovni akumulatori, kalemovi PTK-56, motalica ML-1 i ostali delovi kompleta
prevozili su se u poluprikolici Zastava D-2 V nosivosti 0,5T.
HF radio-predajnik
BC-191 proizveden je u vreme II svetskog rata u SAD u tehnologiji elektronskih cevi.
Radio je u frekventnom opsegu od 1,5MHz do 12,5MHz, CW i AM telefonijom. Izlazna snaga predajnika
75W/CW, 50W/AM. Radnu
frekvenciju je određivao promenjivi oscilator VFO ili oscilator kontrolisan kvarc
kristalom, a radni opseg je podeljen na šest frekventnih područja. Frekventno područje je menjano
promenom pobuđivača predajnika (takozvani BC paneli). Ostali paneli pobuđivača smeštani su u
poluprikolicu. Napajao se preko dinamo pretvarača BD-77 jednosmernim naponom od 12V iz olovnog
akumulatora. Potrošnja radio sistema (predajnik i prijemnik) pri punoj izlaznoj snazi predajnika
iznosila je maksimalno 57A. Visokoj potrošnji doprinosio je mali stepen iskorišćenja kod tadašnjih
dinamo i vibratorskih pretvarača jednosmernog napona u visoke napone za napajanje elektronskih
cevi.
HF radio-prijemnik BC-312-N proizvela je 1943.
godine kompanija "Farnsworth Television and Radio Corporation" iz SAD. Pokrivao je
frekventni opseg od 1,5MHz do 18MHz, a isti je podeljen u 6 područja. Omogućavao je prijem CW i AM
signala. Prijemnik je izrađen sa elektronskim cevima tipa jednostruki superheterodin sa,
svojstveno za to vreme, niskom međufrekvencijom od 470KHz. Napajao se preko dinamo pretvarača
jednosmernim naponom od 12V do 14V iz olovnog akumulatora.
Radio-telefonski sistem SCR-193 (predajnik BC-191 i prijemnik BC-312-N) napajao se jednosmernim
naponom od 12V do 14V iz zajedničkog olovnog akumulatora preko dinamo pretvarča BD-77.
O ovom sistemu mnogo više možete pronaći na internetu jer se o njemu dosta pisalo i spada u
legendarne radio-uređaje korišćene od strane SAD i Saveznika u II svetskom i korejskom ratu.
Poreklo: SAD (USA).
|
|
 |
|
Komandni oklopni transporteri BTR-50PK i
BTR-50PU
JNA je polovinom 1960-tih iz SSSR-a nabavila gusenične amfibijske komandne oklopne transportere
BTR-50PK i BTR-50PU. BTR-50PK bio je namenjen za komandovanje u nižim oklopnim jedinicama
(mehanizovani ili oklopni bataljon), dok je BTR-50PU bio namenjen za komandovanje u višim oklopnim
i drugim jedinicama.
Komandni oklopni transporter
BTR-50PK originalno u SSSR nije bio komandni već klasični oklopni transporter
za prevoz 20 vojnika ili 2.000 kg tereta, i 2 člana posade: komandira i vozača. JNA je za svoje
potrebe naručila modifikovani BTR-50PK koji je pored standardnog VHF radio-uređaja R-123 dobio i HF radio-uređaj R-112 za održavanje veze sa nadređenom komandom
(kasnije se umesto njega ugrađivao noviji HF radio-uređaj R-130), a u posadnom odeljenju je bio ugrađen
štabni radni sto. Vozilo je naoružano mitraljezom SGMB 7,62mm (borbeni komplet 1.250 metaka).
Posadu su činili: komandir vozila, vozač i radio-operator. Vozilo je služilo kao pokretni štab
oklopnog ili mehanizovanog bataljona. U njemu se ređe prevozio komandant jer se njegovo
formacijsko mesto nalazilo u komandnom tenku oklopnog bataljona (T-34K, T-55K ili T-55AK), odnosno
u komandnom oklopnom transporteru OT M-60 ili komandnom borbenom vozilu pešadije BVP M-80A kod
mehanizovanih bataljona JNA.
Komandni okopni transporter
BTR-50PU je namenjen da predstavlja pokretni štab operativne jedinice (puk,
brigada, divizija i komande njihovog ranga). JNA je posedovala standardnu verziju. Njegova posada
se sastoji od 10 članova: komandira vozila, vozača, četiri radio-operatora, komandanta jedinice i
tri štabna oficira. Za razliku od BTR-50PK, ovo vozilo nije naoružano.
Vozilo je opremljeno sa
sledećim uređajima za vezu: VHF radio-uređajima R-105,
R-105U, R-113 (na kasnijim
vozilima R-123); HF radio-uređajem R-112 (na kasnijim R-130); radio-prijemnikom R-311; radio-relejnim uređajem R-403BM; uređajem
za međusobni razgovor R-120 (kasnije zamenjen sa R-124); 6 poljskih telefona TAI-43 ili TA-57 (2 prenosna i 4 u vozilu): poljskom
telefonskom centralom P-193A za 10 brojeva i sa 4 kalema od po 600m poljskog telefonskog kabla.
BTR-50PU u svom kompletu sadrži elektro agregat AB-1-P/30 montiran na motorno-transmisijskom odeljenju vozila i služi za napajanje
radio uređaja kad motor ne radi.
Oba transportera imaju isti motor (model V-6, četvorotaktni dizel motor, hlađem tečnošću koji
razvija 240 KS pri 1.800 obrtaja u minuti) i osnovne uređaje, a razlikuju se jedino po detaljima
na oklopnom telu (broj i oblik poklopaca na krovu i sl.) i posebnoj opremi. Oba vozila imaju
maksimalnu brzinu od 45 km/č (10 km/č u vodi), akcioni radijus od oko 250 km i borbenu masu od oko
14.300 kg. Poreklo: SSSR (Rusija).
Opis transportera i fotografije: Vladimir Trendafilovski
|
|
 |
|