Uh, to je vec deo price koji je naceo RoRa svojim komentarom i mnogo je slozenija od impedanse koaksijalnog kabla

Na osnovu pitanja zakljucujem da nemate mnogo iskustva, pa cu pokusati maksimalno da pojednostavim odgovor.
Pri emitovanju nekog signala, VF snaga stvorena u predajniku se preko napojnog voda dovodi na antenu. Da bi se sva ta VF snaga emitovala, potrebno je da se postigne najbolje moguce prilagodjenje. Iz teorije je poznato da se najveca snaga prenosi ako su impedanse jednake. Ako nisu, dolazi do odredjenog neprilagodjenja i povecavaju se gubici.
Prvo mesto prilagodjenja je predajnik-napojni vod. Posmatracemo najcesci slucaj, u kojem je impedansa antenskog prikljucka na predajniku 50oma, a koristi se koaksijalni kabl cija je impedansa takodje 50oma. Tu je prakticno postignuto prilagodjenje konstrukcijom izlaznog stepena predajnika i samog kabla. Sledeca tacka prilagodjenja je izmedju napojnog voda i antene. E, tu nastaje "zurka". Ako antena nije konstruisana tako da ima istu impedansu, dolazi do odredjenog neprilagodjenja, pojave VF struja na opletu koaksijalnog kabla, povecanja gubitaka itd.
Polutalasni dipol u slobodnom prostoru ima impedansu oko 73oma, a u praksi iz odredjenih razloga ta impedansa je niza, najcesce oko 50oma (sve ovo je pojednostavljeno, radi lakseg razumevanja). Proizilazi da je situacija idealna, jer sve tri komponente imaju (predajnik, vod, antena) imaju istu impedansu. Ispalo bi da je dovoljno da se sve samo direknto poveze i da je to u redu. U manje zahtevnim sistemima to moze "da prodje". Takvu antenu koristi i Aleksandar. Medjutim... dipol je simetrican (dve zice jednake duzine) a koaksijalni kabl nije (ima zicu u sredini i oko nje oplet). Na spoju nesimetricnog napajanja (koaksijalni kabl) i simetricne antene (polutalasni dipol) dolazi do odredjenih pojava zbog kojih se javljaju VF struje po opletu koaksijalnog kabla, slicno kao kod nejednakih impedansi.
Da bi se to izbeglo, dodaju se baluni. Ime je izvedeno iz njihove osnovne funkcije: BALanced-UNbalanced. Jasno je da se balun postavlja u tacki napajanja antene. U navedenom primeru, posto su impedanse jednake, balun ne vrsi transformaciju impedanse, nego samo obavlja simetriranje, pa se oznacava sa 1:1.
Medjutim, ako se koristi zatvoreni dipol (na UKT-u, na primer), on ima impedansu u tacki napajanja oko 300oma. Oni malo stariji ce se setiti starih TV antena, koje su napajane pljosnatim vodom ("Twin lead") cija je impedansa bila upravo 300oma, a vod je simetrican. Koaksijalni kabl za TV primene ima impedansu 75 oma, pa se ona na zatvoreni dipol prikljucuje preko baluna koji ujedno vrsi transformaciju impedanse u odnosu 1:4.
Baluni se najcesce prave sa odnosom 1:1, 1:4, 1:6 i 1:9. Naravno da ima i drugih, ali ovo su najcesci odnosi. Na primer, polutalasna zicana antena napajana van centra FD4, zasnovana na poznatoj windom anteni. Ova antena se obicno napaja na trecini, umesto na sredini. Pomeranjem tacke napajanja antene menja se i njena impedansa, pa se za tu antenu najcesce koristi balun 1:9 ili 1:6 ili cak 1:4 (kada je antena postavljena na manjoj visini).
Sve ovo nece potpuno speciti pojavu VF struja na kablu, pa se primenjuju i druge mere. Jedna od osnovnih je da se kabl od antene sto je moguce dalje odvede pod uglom 90 stepeni, narocito kod multiband zicanih antena.
Oduzih, a mislio sam da ce biti krace. Nadam se da nije previse nerazumljivo. Ipak, antene i njihovo napajanje cine ozbiljnu oblast, a sve to znatno prevazilazi ovaj forum.
Pozdrav